Na Jugu Nase Zemlje

                                                                           


Dok sam šetao Cavtatom pažnju mi je privukao jedan čistač ulica. Jedno auto je bilo parkirano uz trotoar i da ne bi ostao nepometen taj mali dio ispod auta. zalegao je potrbuške na cestu i metlom istjerao papiriće. Još nikad nikoga nisam vidio da tako dosljedno i detaljno mete ulicu. Sljedeće što je učinio nisam baš odmah shvatio, a što je neobično za mene jer sam najpametniji na svijetu. Košaricu na stalku je istresao na pod, a ne u svoju kantu. Onda je razdvojio šarene papiriće od bijelih. Šarene papiriće je ubacio u svoju kantu, a bijele u košaricu. Nije mi vrag dao mira i prišao sam mu da ga pitam zašto to radi.
- Danas je petak.

- Znam, a sutra je subota, a prekosutra nedelja.

- Prijatelju, ja ti svaki drugi dan kupim šarene papiriće. Sutra ću pokupiti bijele, a šareni neka čekaju svoj red, tek u ponedeljak.

- Dobro, adio.

- Čekaj, očeš li ti platit tu kafu ili nećeš?

Mesec mu njegov, kako sam ga mogao odbiti. Kava mu je razvezala jezik.

- Ja sam ti ođe po kazni. Poslali su ti me da mjenjam ovega vašega smećara. On ti je pošo na godišnji. Inače ja ti radim na kamijonu u Dubrovniku. Šefovi ti mene često kazne. Njihova ti je kazna da te pošalju na metlu, da meteš ulicu.

  A kakvih ti ima smećara u našoj firmi ?! A kakvih ti tek ima ljudi na rejonu koji meteš ?! To ti je za izluđe.

  Jednom ti mene poslali da ti pometem neku ulicu. Duga ti ta ulica, puna ti skalina. Pomeo sam ti ja nje pola i onda ti pogledo prema vrhu. Daleko ti brate, ma daleko. Počeo sam ti razmišljati kao pametan čovjek. Ako ti pođem do vrha morat ću ti se i vratit, jer ti je to bila sljepa ulica. Onda ti ja sebi reko ajde ti nazad, s puta ti se i ne vidi da nije pometeno. Taj kut ti je gledanja takav, vidiš ti donekle skaline. Do pola ti ulice možeš viđet je li pometeno, a od pola ti ne vidiš, takav ti je kut gledanosti, razumješ prijatelju.

I krenuo ti ja niz ulicu kad ti neka baba preko zida vikne što ti nisam ja pomeo ostatak ulice nego ti bježim. Ja ti nju pogledam i smišljam ti što ću. A ona ti meni opet da ne bježim, da ti pometem ulicu do kraja. Ja ti se snašao u tom trenutku i slažem ti ja nju da ti ne smijem ić više do vrha ulice, jer su ti me zadnji put napali neki. Da su ti vikali na mene, pa da su ti mi psovali majku i oca, prijetili ti da će me tuć ako ti još koji skalin pometem. Ja ti njoj da me je strah tih ljudi. A ona ti upita koji su to ljudi, da li ih ona poznaje i zašto su me htjeli tuć? Ja ti njoj da je bio neki stariji čovjek s dva sina s tetovažima po rukama i da su ti vikali da je njihova ulica i da ti je to privatni posjed i da ti ulicu nitko nije pomeo dvadeset godina i da ti je neću ni ja. Još sam ti dodao kako su ti uzeli štapove i zaprijetili ako ti pometem još samo jedan skalin da napadaju, oni su ti spremni braniti dostojanstvo svoje ulice do krvi. Onda ti je ona pitala koji su to, đe žive, pa sam ti joj pokazo na vrata preko puta njezinih. A da si samo čuo nju kako ti se razgalamila, cijela ti je ulica čula. Ona ti vikala da ih zna, da su ti zli, da će ti ih prijavi policiji, da će ti ih dat na sud, da ti ne smiju nikome branit mesti ulicu, da ti ovo, da ti ono... Zgrabio sam ti ja svoju kantu i bjež niz ulicu, jer ako ti izađu oni, još ću ti fasova batine, a ni kriv, ni dužan.

  Takvih ti slabo umno stabilnih ima i u mojoj firmi. Kad sam ti se zaposlio, prošlo ti je nekih deset dana. I u tih ti je desetak dana došlo još novih radnika i nijesmo ti se svi dobro ni upoznali. I jedanesto jutro ti ja reko da svi koji metu ulicu taj dan trebaju doć na sastanak u deset ura, tu đe se i potpisujemo i, to sam ti naglasio, sa punim kantama smeća ili koliko skupiš do tih ura. Na sastanku će ti se analizirati smeće, koja vrsta smeća ti se baca po ulici i u kojoj količini. To sam ti ja njima tako objasnio.

  Nisam ti mogao vjerovat da su skoro svi došli. I došli ti oni, pa đe ti to još ima! Skupili ti se oni kao kokoši ispred kancelarije od poslovođa, svaki ti sa svojom kantom punom smeća. Izašli ti poslovođe i tehnički direktor, jer su ti oni i imali sastanak među sobom. Pitali ti oni njih što su došli? A oni ti da su došli na sastanak. A koji to sastanak? Pa, sastanak koji ti treba analizirati koje se smeće baca i u kojim količinama. Onda ti oni njih pitali da ko im je to rekao? Ko je zakazo ti sastanak? A oni ti da im je to rekao neki brko, neki s brkovima. U toj ti se situaciji najboje snašo tehnički direktor. Rekao ti je da je sastanak otkazan i to iz tehničkih razloga i da se  vrate ulicama.

  Sutridan sam ti došao obrijan. Nijesam ti smio doć s brkovima, poznali bi me. Oni su ti optužili nekoga jada drugoga koji ti je tek došo , a i on imo brkove. On ti je tvrdio da sam ja, ali nijesu mu vjerovali. Poslovođe su mu rekli da ne može tako zakazivat sastanake i da ti to više ne radi, jer je to njihov poso i ne žele da im se itko miješa u poso.

  Prije nego su ti me poslali ovamo kao zamjenu, ja sam ti radio na kamionu što kupi kontenjere. Radio sam ti sa jednim starijijem radnikom i još starijijem vozačen na još starijijem kamijonu. Vozač ti je imo naviku pjuva kroz prozor. Ujutro ti otvori prozor i dok ti ne završi s poslom ne zatvara ti ga. Jedno jutro ti ja njemu zatvorio prozor da ti vidim što će sad. Što misliš, je li primjetio? Nije. Pjunuo ti je on i ono ti ostalo na staklu i polako ti klizi niz staklo. Nije ti on to odma vidio. Mi mu to rekli. Panika, panika ti ga uhvatila što će sad. Traži novine, a njih ti nema, ja bacio. Onda i traži krpu, ja ti i nju bacio. Onda ti mene počeo poteza za rukav da očistim ja s rukavom. Bjež tamo, to si ti učinio, a ne ja. Onda ti je on rukavom obriso.

  Drugi put ti ja ubacim slanu sarđelu njemu ispod sica. A što ti je smrđela! Mi smo ti morali biti vanka na papučama i nije ti nam padalo na pamet da ujes u kamijon, nijesmo ludi da i nama smrdi. Čuli smo ti ga kako bjestima sve živo i mrtvo onome tko mu je do usmrđen kamijon.

  Taj ti vozač ne zna vozit u rikverc. On ti se nikad nikome ne vraće u rikverc. Kad ti ga navodimo da priđe rikvercom kontenjerima to ti je veliki problem. Izgubimo ti više vramena nego kad ti utovaramo kontenjere. Mi mu mašemo i vičemo ti da može još nase, ali on ti ne vjeruje, nego ti otvara vrata da provjeri. Meni ti je to jednom dodijalo, pa sam ti uzo naku štičinu i svom ti snagom, dok se vraćo u rikverc, udrio po kamijonu. A što ti je to zazvonjelo! A što ti je tek on zakočio, kamijon ti se po ure culjo. Onda ti je izašo i sve ti gleda oko kamijona i podanj. Reko sam ti ja njemu da je udrio u neki auto, ali da ti nije on kriv, nego taj auto jer smo ti mu mi mahali rukama da stane, a on ti nije ocio, pa je on onda udrio, a ti ovaj onda pobjego. On ti je zakjučio da ti mi ne znamo navodti vozača u rikverc i da ti više mi njega nećemo navodii, jer smo ti šeprtlje. Sad ti on sam sebe navodi u rikverc. Malo ti krene pa ti izađe iz kabine da vidi koliko ti još može i sve tako dok ti ne priđe dovoljno da možemo ukrcat kontenjere.

  On ti voli tražiti po kontenjerima. Što traži to ti ni on sam ne zna. Uglavnom, prije nego ti ga mi iskrenemo, on ti ga pregleda. Jednom sam ti ja iza njega ubacio sto eura u kontenjer i pokrio ti ih vrećicom smeća. Kad smo ti dovukli do kamijona kontenjer i zakačili ga da se istrese, počeo ti ja vikati da se obustavi rad jer sam ti nešto vidio. Tako sam ti mu privuko  pažnju, pa ti je došo da vidi što sam ti to ja našo. Maknem ti ja ono smeće i uzmem ti sto eura. Ja sretan ko prasac. Pjevam ti ja, skačem ti ko lud, a vozač ti prebire ne bi li ti našao još koju. Onda ti ja rekao da možda novčanica nije krivotvorena i počnem ti je zagledati. A on, ko da ga je sunce obasjalo kaže da jes, da ti je dam njemu, pa će ti je on nekome podvaliti, zašto da ti ja završim u zatvor, jer tko bi bacio sto eura u kontenjer. Toliko ti se bio upalijo, vas se zacrvenio, ko da ti je sto eura čitavo bogastvo. Ja sam ti predložio da odemo u banku i provjerimo. Tako ti je i bilo. Toliko ti je bio ljubomoran da ti nije sa mnom do kraja radnog vremena progovorio. Ako ti je imo što rijet, onda ti je govorio drugome radniku da mi reče.

  Sutridan ti se ja dogovorim s radnim kolegom da mu ti ja dam pedeset eura kao njegov dio ispred vozača, ali da mi ih poslje vrati. Tako ti je i bilo. Izvadio ti ja pedeset eura dok smo se vozili i do ti ovemu. Rekao sam ti da je to njegov dio jer mi je pomogao vuć kontenjer i da ti treba pošteno podijeliti. A vozač ti zgazio kočnicu, imali smo ti proleće kroz šoferšajbu. Počeo ti se derat da što mi je tu pošteno! A đe ti je njegov dio, jer radi sa nama! Rekao sam ti ja njemu da je on prije nas tražio, ko i uvijek, i da ti nije našo, ali mi jesmo i onda je pošteno da ti mi eure podijelimo. A on ti je skočio u sicu ko oparen, ubacio u brzinu, gume ti zaškripale i sve ti sebi u bradu da mi majku kako sam ja to našo, da ti se sve dijeli bez obzira tko je našo, da ti nema tu moje, tvoje, njegovo, sve ti se treba dijeli... Još ti je on dugo to spominjao dok nije zaboravio.

  Ovo ti moram ispričat. Jedno ti jutro kad sam došo na poso u kamijonu ja izvadim kjuče i uguram svoje od auta. Ušo ti on, otvorio ti prozor i ide okrenu kjučem. Neće. Neće ti kjuč da se okrene u gotovo. Mučio ti se on dvades minuta. Onda ti je izletijo iz kamijona i pošao ti rijet poslovođi da ti kamijon neće da upali. Dok su ti oni došli, ja ti uzmem svoje i vratim ti kjuče od kamijona. Poslovođa ti sio za volan, okrenuo kjuč i upalijo kamijon. Mene ti ujitio smijeh, ali ne možeš se smija budali u oči. Ja sam ti ispo kriv i viko ti je da sam ti sila nečista, da mu se samo loše stvari događaju od kada sam ti došao radit s njime.

 Jednom sam ti, dok ti je on prebiro po kontenjeru, izvadio osigurač od pumpe koja ti vrti bubanj u koji se ubacuje smeće. Mi ti njemu rekli da nije upalio pumpu, jer bubanj ne vrti. On ti pali, ma pumpa ti neće. Onda ti je izišo da provjeri sklopke na kamijonu da ti one nijesu pritisnute, jer i s njima možeš ugasi pumpu. Onda ti je zakjučio da je veliki kvar i da ti trebamo ić u garažu na popravak. Tako ti je i bilo. U garaži dok ti je on tražio mehaničara i dok ti je on njemu objasnio, ja sam ti vratio osigurač. Mehaničar se malo jedio što ti je baš njega zvo, pa ima još mehaničara, što vazda njega gnjavi. I da ti skratim, mehaničar ti je sijo za volan i i pali pumpu, a ona ti radi. Ma koga si ti došao zezat, on ti vozaču, da ti je star, da ti je lud, da ti je senilan, da ide u penziju, da ti je ovo, da ti je ono. Kad su ti i drugi u garaži čuli kako ti mehaničar viče, počeli su ti i oni dobacivati vozaču da ti je vaki i naki. Kad smo pošli ća onda ti on na me da sam ti sila nečista, da sam ti proklet, da ti ni strojevi neće da rade kad sam ti ja tu, da će me poćera s kamijona... uvijek ja kriv.

 Neko vrijeme ti nisam imao ideja što da mu uradim. U stvari, nisu ti one meni ni trebale, jer kad ti je netko naopak onda mu sve ide naopako. Evo o čemu ti se radi. U jednom smo ti hotelu počeli dobijat za marendu kuhano ili pečeno meso. Ne bi ti dobli svaki dan nego jednom sedmično, a druge ti dane sendvič. Dogovorili se mi da ti svaki put neko drugi nosi meso doma, jer bi ti ga dobili više nego smo ti ga mogli pojesti. Prvu ti sedmicu mi vozaču davali meso da on prvi odnese doma, ali on ti da neće, jer ti ne voli lešo. Drugu ti sedmicu  mi jope njemu da ti nosi doma, ali on da ti neće, jer da ga ima manje. Eee, treće ti sedmice nije ni bilo mesa, nego su ti nam dali konzerve, suva hrana. Kad smo ti to njemu donjeli nije ti vjerovo da ti nijesu dali meso. Oće da ti to vratimo i uzmeno mu meso. Kako češ ić sad vrati i iskat mes?. Da su ti oćeli dat meso nebi ti nam dali konzerve. Najedio ti se on na nas. I falabogu, ja sam ti bio glavni krivac, i sila nečista, i baksuz, i proklet... Rekao ti je još da ti neće ubuduće više ni uzimat ništa i da ti ja nosim ubuduće i meso i konzerve doma i da ti se nalabam, kad sam ti toliko pohlepan. Ne možeš ti budali dokazati ništa.

 I ovo ti moram ispričat. Ovaj ti radnik ima kučka. Ustvari, ima ti njih više. Pa ti on skuplja kosti što ti ih mesar baci u kontenjer. Baci ti on nekad paket od banana, nekad dva. Vozač ti se rugao kada čemo ti napraviti juhu i malo ti ispeči mesa sa kostiju pa ti ga pozvati na ručak. Nismo ti mi obadali te glupe šale. I nakon petnestak dana dogodilo ti se nešto neočekivano. Došao ti mesar i dao ti nam pun paket mesa, meso bez kosti. Kaže, stvorio mu se višak, a ni sam ti ne zna kako. Budući da ti nas je  viđao kako nosimo kosti doma, odlučio ti je da nam donese taj višak da ti se i mi jednom najedemo mesa kao ljudi. Zahvalili ti se mi mesaru i unjeli ti u kabinu meso. Rekli ti vozaču, ali budala ti ne vjeruje. Mislio ti on da mu nudimo meso iz kontenjera, pa ti neče. I počeo ti se rugati neka ga pozovemo na večeru kad ti je napravimo i uvjeren ti je kako če ti to biti fina večera, uz malo vina, uz koju sviječu i uz koji komad mesa. Mi smo ti napravili večeru i zvali ga. Budala ti mislio da ga zezamo, pa ti rekao da smo ti bezobrazni, da nemamo smisao za humor. Ne možeš ti na kraj izaći s nekim ljudima.

 Još ti ovo moram ispričati. Jedno jutro ti vozač uletio u kancelariju od poslovođa i rekao ti da neće vozit dok mu ne dadu drugoga radnika. Zašto? Zato što sam ti ja ugazio u govno i razmazo ti ga po kabini, pa ti se od smrada nije moglo disat. Mi smo ti bili vanka na papučama, a on ti je moro voziti - da kud će, a nije mu bilo lako. I ako ću ti ja raditi s njim više, on ti vraća kjuče, daje otkaz, jer sam sila nečista. I tako su ti oni mene poslali za kaznu kao zamjenu ođe. Sad sam ti ođe i kad ti se vrati oni vaš smečar s godišnjega,tko zna kuj će sa mnom.

E fala ti na kafi. A ti nijesi baš od neke velike priče,a? Neka te to ne brine, vazda ti ima neko ko priča i za dvojicu. -

Napokon, mesec mu njegov.



 

 

 














 

veliki i topli pozdrav :-)

krenula sam čitat,došla do pola al onda svatila da ak pročitam cijeli post,da ču finut do božića :-P pozdrav iz du ;-)

Šteta što si ostale priče maknuo s bloga.

fala sugrađani :) ovaj je tekst objaljen u Glasu Grada, a inače zna gospodin da su mu priče preduge, zato ih je i maknuo :) nije to za monitor, pa ćemo čekati papir. I sve vas pozdravlja :)

steraj se papak

ne seri po kvasini, kurvo muška!!!!

Nisam neki ljubitelj knjiga, ali volim tu i tamo pročitati. Nedin dundo Stijepo ima više knjiga nego kose na glavi, a pameti u glavi. I meni se to popodne čitalo, pa sam otišao k njemu i zamolio ga da mi posudi jednu po njegovom izboru, ali da bude krimić. U svoju biblijoteku me nije puštao, ustvari nikoga i ne pušta, jer tamo ima knjiga koje nisu za javnost. Čekao sam petnest, dvadeset minuta u dnevnom boravku dok nije donio nekakvu maslinastozelenu knjigu. Nahvalio je on nju da je odlična i da je pročitao tisuću puta i da je svaki put izvukao neku pouku iz nje. Baš me zanimalo koji je to pisac, pa sam pogledao. Pisac je bio nitko drugi nego neki vojni general u penziji. Iz nekog iskustva znam da prve rečenice otkrivaju da li se uopće isplati čitati roman. Malo sam bio iznenađen sadržajem. Na svakoj stranici su bile ili šifre ili lozinke ili nekakvi brojevi.

-Što ste mi ovo dali dundo Stijepo? Ima li ova knjiga kakve veze s vojskom?- brzinom munje mi je oteo knjigu iz ruke, unio mi se u lice i šapatom rekao.

-O ovome prijatelju nikome ni riječi, jasno. Ovo je vojna tajna i najbolje je da zaboraviš što si vidio i da je došlo do ovoga razgovora.

Istom brzinom je otišao u svoju biblijoteku i donio drugu knjigu. Gurajući me iz kuće savjetovao me da ne jedem, ne pijem, ne spavam dok čitam. Dodao sam da neću ni zijevati, ni pušiti, još ču uzeti i bijele rukavice da ne ostanu otisci prstiju. Svidio mu se moj pristup čitanju knjige. I ta moja Neda mi nikad nije rekla da joj je dundo Stijepo malo... neobičan.

Nije važno koji je bio pisac, ali roman je bio odličan. Bilo je akcije, uzbuđenja, napetosti, nisam mogao predvidjeti rasplet događaja, a to uvijek uspijem jer sam najpametniji čovjek na svijetu... i naljepši.

Došavši na 76 str. falile su dvije rečenice, jedna po sredini, druga na dnu stranice. Pažljivo su bile izrezane kako ne bi oštetile one pokraj sebe. Što je pisac htio reći s tim rečenicama nemam pojima, trebao bi pitati dunda Stijepa. To me nije omelo da nastavim s čitanjem. Možda je to bila štamparska greška.

Ne pretjerujem jer nisam takav čovjek, ali na 99, 122, 134 str. falila je po rečenica. Nastavio sam čitati kao da ništa nisam vidio. Nisam imao razloga da prestanem s čitanjem jer je roman bio po mom ukusu, a to što je falila pokoja rečenica meni nije prestavljalo problem da shvatim što je pisac htio reći, jer sam ... to se zna.

Najuzbudljivi dio romana je obično je na samom kraju, jer se sve zamršeno raspetlja, sve nejasno razjasni, a sve zagonetke rastumače. Taj dio je obuhvaćao od 200 do 205 str. i baš na tim stranicama nije bilo uskličnika, upitnika, zareza, točki, jednostavno rečeno REČENICA! Na svakoj stranici je falilo više od pet rečenica. Shvatio sam ja roman i bez tih rečenica, ali digao mi je malo živce nedostatak njihov izostanak. A kome i ne bi! Ajde da je falila tu i tamo koja, nego kroz cijeli roman i na koncu ih je toliko falilo da nisi imao što pročitati. I to me malo naljutilo. Dok sam jurio iz kuće Neda mi je doviknula da joj pozdravim dunda Stijepa.

-Naravno da ću ga pozdraviti, jedva čekam da ga pozdravim, reći ču mu...

Pritisnuo sam zvono i nisam ga puštao dok se vrata nisu otvorila. Dundo Stijepo nije bio doma, bila je njegova žena, kakva šteta!

-Teta Mare ovoj knjigi...

-Znam moj Vlaho. Nijesi ti prvi koji mi se požalio. Ja mu uvijek govorim da ne zaimava knjige kad ih istriže. Ali ćti on koje bilo. On ti skupja samo one pametne. On bi ocio da ima sve mudre riječi na jednom mjestu i zato ih skupja. Skupio ti je on pet, šest paketa od jaja i po abecedi ih je složio. On ti jako voli pametne rečenice. Nemoj mu zamjeri, takav je.

Pošto su sve knjige bile bez pametnih rečenica, pa stoga nisi imao što pametno pročitati tete Mare mi je ponudila nekoliko slikovnica, a u njima su sve rečenice na svom mjestu. Uzeo sam ih pa neka Dalilah čita. Mene je bilo strah pogledati, možda fali koja slika.

Da mi je netko pričao da je Nedin dundo toliko, ajde, malko ... neobičan, ne bih mu vjerovao. Nije mi cijeli dan izlazilo iz glave ta njegova navika, morao sam to ispričati onoj dvojici. A što su se smijali kao ludi. Nisam im se čudio, jer je to normalna reakcija kad čuješ da netko tako čini. Da se nisu smijali rekao bih da su malo... neobični.

Prije spavanja sam se sjetio još jednom dunda Stijepa i njegovih rečenica, ali pametnih, nisu to bilo koje.

San mi je kratko trajao jer mi je zazvonio mobitel. Bila su to njih dvojica. Rekli su mi da brzo dođem do njih jer oni to žele učiniti.

-Ali što hoćete učiniti, niste mi određeni.

-Dođi pa ćeš viđet.

-Najlakše je tako, mi želimo nešto učiniti, pa ti dođi, mesec vam vaš!

-Kume, nemojte da vas dugo čekamo, nemamo vremena za bacanje.

-Dosadni ste, dolazim. I ovo je prvi put i nikad više da me niste zvali....nikad više da mi nisi poklopio slušalicu, jesi li me čuo?

Što su imali u planu mogao si pogađati sto godina. Sigurno je neka fix ideja je mom najboljem prijatelju pala na um. I kad dođem onda če biti ajde Vlaho ovo, ajde Vlaho ono, uvijek je Vlaho žrtva tuđe ideje. Ali neče to uvijek tako biti! Ja ču to uskoro promijeniti, vidjet če oni.

nastavak u sliojedećem broju...

važno da si ti meni pametan, mani knjige i mudre rečenice :)

simpaticno:)

Je li to povratak s novom taktikom?...U svakom slučaju, drago mi te opet vidjeti ovdje...a ovo gore zvuči poznato, no, kao i dobra knjiga - uvijek ju čitaš s novim doživljajem.

ja ovo već čitao ?! gdje pojma nemam.svejedno jope bilo dobro. ajd čovječe pa već sam pomislio da ti žena više ne da....hm na net

Hvala , malo prerađujem, trebalo bi u tiskaru... A pauza je bila jer je sezona bila oštra (ali zato sad imam laptop:))

I svaki put se iznoa divim tvojoj....pozadini!!!;)

Prošla je! Klik

Ha, ha..."kliko" bi ti da te nismo pronašli.

živa istina davors, hvala ti puno :)) da ne bi tebe - prc, ćorak ;)

svaka čast, osim ako ti žena nije napisala priču hehe

euuuuuuu...ovo je bilo nisko |:|...nisam zloćo jedna, ima ih još za tri knjige u pripremi...da ti šibnem koju mailom?

pozadina ludilo.

Čestitam !

Neke trenutke u životu nikad ne zaboravljaš. Pamtiš ih dok si živ. Uvijek ih rado pričaš susjedima uz kavicu, rođacima, prijateljima, odvjetnicima... Netko pamti dan kad je kupio novo auto,netko prvi poljubac,a ja pamtim Veličanstvenog Grgu. Nije mi bilo lako izići na kraj s njim.
Prije nego sam imao bliski susret 666 vrste, obavio sam neke sitnice. Prvo sam zaprosio Nedu. Ispalilaje rafal poljubaca i onako uzbuđena predložila da odmah, trčećim korakom, posjetimo matičara. Onda je predložila da posjetimo njene roditelje. Na žalost,moji su odavno umrli pa ih nismo mogli posjetiti.
Ta radosna vijest je Nedine roditelje toliko oduševila da su predložili Veličanstvenog Peru za svečani čin u crkvi, zatim krojačicu za Nedinu vjenčanicu i moje odijelo, pa zlatarnu u kojoj ćemo Kum i ja kupiti prstenje i na kraju, restoran u kojem možemo večerati.
Ljepo od njih. Ali...mesec im njihov... Kum sa ozbiljnim pogledom i ja samo ustanovili da su svi ti ljudi na mjesnom groblju. Tako to biva kad se naši stari sjećaju svog vjenčanja.
Nije nam bio problem u nekoliko narednih dana obaviti sve pripreme. Na kraju ostao je bliski susret 666 vrste. Kum je sa ozbiljnim pogledom ponudio svoju hrabru pomoć.
-NekaKume, puno si pomogao, to mogu i sam.To je čista formalnost, jedan kratki razgovor.
-Jeste li sigurni kume?
-Naravno da jesam.
-Dobro, ali samo jedan savjet da vam dam kume...
-Ne treba, puno si pomogao.

Moj Kum je dobar i uvjek mi pomaže, ali taj put sam mislio da mi njegova hrabra pomoć nije potrebna. Zato sam otišao sam i pokucao na Veličanstvena vrata. Naravno,otvorio ih je Veličanstveni Grga. Ljubazno me primio u ured i posjeo na klimavu stolicu. Blagim glasom me upitao koji me vrag to dovodi k njemu u ova doba dana.
-Ovaj...mislim...
-Mladiću, nemem puno vremena, vrag nikad ne spava, onda?
-Pa, ja i moja zaručnica bi se vjenčali slijedeći mjesec...
-Morate se vjenčati u crkvi!- viknuo je Veličanstveni Grga koliko ga grlo nosi i prijeteći prstom nastavio :
-Mladiću, ne igrajte se vragom! Morate se vjenčati u crkvi! Osoba koja se ne vjenča u crkvi dovodi sebe i užu obitelj u opasnost da navuče proklestvo osmog stupnja, a možda i devetog!

Puno je on toga napričao. Zapamtio sam jedino da moramo uz molitvu dobro razmisliti želimo li se vjenčati u crkvi, jer deseti stupanj je najgori. Nismo morali puno razmišljati, pa sam sljedeći tjedan došao nepoljuljan, odlučan i nepokolebljiv u odluci da se vjenčamo u crkvi.
Ma, ni sam vrag me nebi odgovorio od te odluke.

-Mladiću,neki mi vrag govori da ste razmišljali i što ste odlučili?
-Da se vjenčamo u crkvi.
-Tooo! Jes! Mudra odluka! -oduševljeno je dreknuo i op trčao oko stola,unio mi se u lice i užarenih očiju zapovjedio:
-Recite brzo koji je datum?
-Danas je petak trinesti.
-Ne današnji, datum vjenčanja?
Rekao sam i otišao je od mene govoreći da je odmah znao da nemam posla s vragom kao većina u gradu. Čim je zapisao datum u rokovnik upitao me je :
-Imate li mladiću sve sakramente, ali samo crkvene?
Mesec mu njegov... Ne znam što je mislio pod onim 'samo crkvene' , ali neki mi je vrag govorio da odgovorim potvrdno. Onda mi je postavio još nejasnije pitanje:
-Znači niste?
-Što nisam?
-Mladiću, ili jeste ili niste. Što ste onda? Nema tu filozofije?
-Jesam.- odgovorio sam bez razmišljanja. Ali kad sam vidio da se Veličanstveno lice počelo rumeniti,a Veličanstvene oći crveniti, brzo sam rekao da nisam, da mi to nikad nije palo na pamet, da nema šanse da to ikad učinim u ovim godinama i da me mogu mučiti, a ja opet neću učiniti.
-Odlično! A ima li vaša draga sve sakramente?
-Ne znam, nisam je pitao.
Veličanstveni Grga je skočio iz stolice i preko stola mi se unio u lice. Užarenih očiju, obrazima koji su podrhtavali i plavih usana je rekao:
-Ne znate! Znači ona ima posla s vragom!-, onda se vratio na svoje mjesto i, kao inkvizitor osuđeniku na lomači, upro je prst u mene i zapovjedio:
-Idite! Ispitajte koje je sve poslove sklopila s vragom!
Trčećim korakom sam izašao. Mnogo stvari sam porušio. Takav mi je strah utjerao da sam doma došao bez auta.
Sljedeći tjedan sam prvo popio dva Apurina, pet Tavora, nekoliko Isoptina i tek onda otišao Veličanstvenom Grgi na raport.
-Onda mladiću,što ste saznali?
-Sve.
-A što to sve?
-Da i ona nije ono.
-Dobro, i što još?
-Da nija krizmana crkveno.
Veličanstveni obrazi su se počeli rumeniti, zatim podrhtavati, a onda je zagalamio:
-Kako nije! Ona nija normalna! Koji je njoj vrag! Slušajte! Slušajte me dobro sad mladiću što ću vam reći! Ona...
Galamio je dva sata, a meni je tako bilo fino. Njegove riječi su mi tako godile. Samo što sam počeo drijemati, bezobraznik jedan mesec mu njegov, izgurao me je na ulicu govoreći da sam mu digao živce i da dođem drugi put. Da sam mu digao živce! Ja mu digao živce? Pa on nije normalan! Ali neka mu bude kad tako hoće. Pametniji uvjek popušta.

Taj drugi put je bio tek pet dana prije vjenčanja. Prisilio sam se doći k njemu. Očekivao sam ono najgore. Moram priznati da me je iznenadio. Kao da se ništa nije dogodilo, s vrata mi je rekao da dovedem dva svjedoka koji će potvrditi i zakleti se samim vragom da se Neda prije mene nije udavala. Taj zahtjev sam brzo ispunio. Doveo sam dvije Nedine prijateljice. Klele su se one vragom i svim i svačim. Ali,onda sam trebao dovesti još dva svjedoka koji će potvrditi da ove dvije svjedokinje ne lažu.
Pošao sam ja tražiti još dvije Nedine prijateljice. Ali neki me vrag odveo Kumu. Nakon što sam mu sve ispričao pljunuo je na pod i ozbiljnim pogledom rekao:
-Odmah sam ja znao da ćete imati problema s njim kume. To su vražiji ljudi.
-I što da radim kume? S njim se nikako dogovoriti, kao da su svi vragovi u njemu.
-Jeste li mu dali plavu kovertu kume?
-Nisam. Nije ni tražio.
-To vam se kume, ne traži. Kad nastanu problemi onda vam plava koverta sve riješava. Neka kume,ja ću riješiti vaš problem.
-Oćemo li ići odma kupit te koverte? Kupit ćemo mu ih stotinu...
-Neka kume,ja ću riješiti vaš problem s njim.

Stigli smo do Veličanstvene zgrade. Ušli smo i stali pred Veličanstvena vrata. Kum mi je rekao da sjednem na stolicu u hodniku i da ga čekam. Onda je ušao bez kucanja u Veličanstveni ured. Ne znam koji se vrag tamo unutra događao, ali znam da sam se za to vrijeme pitao zašto baš hoće plavu kovertu. Pa ima toliko raznih boja, a on želi baš plavu. Meni se eto sviđa crvena koverta. Stvarno ima ljudi koji zapnu za jednu stvar i hoće silom baš nju. Treba biti prilagodljiv, ako ne može ovako onda može onako.

Moje raspravljanje sa samim sobom je prekinuo lagani potres. Svake sekunde potres je bio sve jači. I jači. I sve jači. Uhvatio sam se rukama za stolicu. Prašina je sa drvenog stropa počela padati. Ja i stolica smo poskakivali u mjestu. Čaše su iz ormara u hodniku počele ispadati. Još čvršće sam se uhvatio za stolicu da me vrag ne odnese. Ili je dugo potres trajao ili mi se to činilo. Kao vrhunac potresa je bila jaka svjetlost, a koja se probila ispod Veličanstvenih vrata. Cijeli hodnik je bio osvjetljen.A onda je sve prestalo. Tišina. Kvaka na Veličanstvenim vratima se počela spuštati. Pitao sam se, a i zanimalo me je,koji će vrag izaći.
A koji drugi nego Veličanstveni Grga. S osmjehom od uha do uha zamolio me je da mu, ako mi to nije problem, možda gnjavaža ili teško,ponovim datum vjenčanja. Eto, ne zna koji mu se vrag dogodio da je zaboravio tako važan datum.
Uspio sam se vjenčati u crkvi.
Možda i jesmo imali ja i Veličanstveni Grga nekih nesporazuma. Ali u životu nikad ne znaš koji ti vrag može trebati, a i ti njemu. Zato sam pozvao, da bih pokazao da se ne ljutim, Veličanstvenog Grgu na svadbenu večeru.
Naljutio bih se da nije došao i to mu ne bih oprostio. Pobrinuo sam se da prvi dobije od svakog jela. Kad bi prvi pojeo, dobio bi repete da ne broji zalogaje drugima. Nakon deserta ustao je i mahnuo mi rukom da mu priđem. A koji vrag sad hoće pitao sam se.
-Znate što mladiću? Znam da neznate. Pozvan sam na još jednu večeru i naljutili bi se da ne dođem. Vi i vaša supruga se nećete naljutiti ako sad odem?
-Ma naravno da nećemo.
-Pa, idem onda ja. Vrag me odnio ako mi se ide, ali obećao sam.
Čim sam se vratio stolu k mojoj Nedi, ona me upitala:
-Ljubavi, koga si ispratio?
-Veličanstvenog Grgu. Ima nekog vražijeg posla pa je morao otići.
-Ljubavi, ne kaže se Veličanstveni nego Velečasni.
-U mesec ti tvoj! Pa nisam znao!

Mesec ti tvoj, ovo je zbilja i zaslužilo.

Živ sam